Nacionalni Park Sutjeska

Nacionalni park Sutjeska prostire se na oko 17.000 hektara. Ušuškan je na prijelazu iz istočne Bosne u istočnu Hercegovinu. NP Sutjeska je, inače, i najstariji i najveći nacionalni park u BiH. Za tu najveću zonu prirodne zaštite proglašen je još 1962. godine.

Nacionalni park Sutjeska danas je i simbol aktivnog odmora. Osim obilaska istorijskog kompleksa na Tjentištu, brojni posjetioci dolaze zbog planinarenja padinama Maglića i Zelengore. Poslednjih godina prilično su popularne i biciklističke ture po planinama NP Sutjeska, a ko baš i nema snage da pedlajući osvaja uspone i visoravni, uvijek se može opredijeliti i za džip safari obilazak skoro netaknutih prirodnih ljepota. Međutim, među najveće atrakcije, ali i izazove u parku Sutjeska spada kanjoning rijekom Hrčavkom, ali je za tu avanturu potrebna dobra fizička kondicija.

IsTORIJAT PARKA SUTJESKa

Prvi zvanični koraci na zaštiti pojedinih dijelova današnjeg parka Sutjeska sreću se još krajem 19. vijeka u doba Austrougarske uprave u BiH. Iz arhiviranih dokumenata vidi se da je 1893. godine donijeta odluka o zaštiti divljači na prostoru planina Zelengora, Volujak i Maglić. I u to doba bio je vrlo popularan lov srna, jelena, divokoza, čije meso je u narodu, ali i na trpezama austrougarskih bogataša bilo veoma cijenjeno. Namjesnici koji su upravljali tim područjem shvatili su da će neumjeren lov istrijebiti svu tu divljač, pa je odlučeno da ne može svako da lovi kad i koliko hoće. Određena je zona lovišta i period u godini kada je lov dozvoljen. Ova odluka doprinijela je i da se u tadašnjoj BiH pod Austrougarskom okupacijom usvoji i Zakon o lovu, upravljanu lovištima i divljači.

Kasnije u Kraljevini Jugoslaviji ovo lovište na područu današnjeng Nacionalnog parka Sutjeska je značajno prošireno.

Šumari, koji su obilazili šume i pravili planove sječe stabala 1938. godine zašli su na rub prašume Perućica i ostali u šoku. Zatekli su ogromna, divovska stabla bukve, smreče i jele. Bila su visoka i preko 60 metara. Oko jedne bukve moralo se nekoliko ljudi uhvatiti za ruke da bi je obgrlili. Pretpostavljalo se da su stara nekoliko stotina godina. Tu se rodila ideja da bi to prirodno, šumsko bogatstvo trebalo zaštititi, ali je brzo počeo Drugi svjetski rat. Stručnjaci to ipak nisu zaboravili i 1952. godine Vlada jugoslovenske Republike Bosne i Hercegovine je izdvojila područje Perućice, sa nešto više od 1.000 hektara, iz redovnog šumarskog gospodarenja. To je značila da je u tom dijelu zabranjena sječa. Prašuma Perućica je proglašena za šumsko dobro potrebno naučnim istraživanjima i nastavi. Dvije godine kasnije ono je još malo prošireno i stavljeno je pod zaštitu države kao prirodni rezervat.

Kako se u dolini rijeke Sutjeske 1943. godine odigrala čuvena bitka na Sutjesci u kojoj je poginulo oko 7.500 partizana, komunistička vlast u Jugoslaviji 1958. godine u njihov spomen zaštitila je lokalitete borbi i proglasila ih za područje od nacionalno - istorijskog značaja.

Logičnim slijedom, da se od ljudske ruke, uništenja i zagađenja sačuvaju neprocjenjiva prirodna bogatstva, cijelo područje Sutjeske se 13. januara 1962. godine proglašava Nacionalnim parkom. Ono taj status ima i danas, s tim što se 2012. godine proširilo na dio opštine Kalinovik, kako bi obuhvatilo Orlovačko jezero.

Geografski Položaj

Nacionalni park Sutjeska se nalazi u jugoistočnom dijelu BiH. Praktično se naslanja na grad Foču. Pošto je Foča na prelazu iz oblasti Bosne u oblast Hercegovine, postoji priča da je neki čovjek pitao grupu Fočaka da li su Bosanci ili Hercegovci, a oni su mu odgovorili mi smo ono "i". Tako se može reći i za park Sutjeska da je ono "i" - prirodna veza između dvije regije - BiH.

Park Sutjeska oivčen je prirodnim granicama planinama Zelengorom, Volujkom, Biočem, Maglićem i Vučevom. Sve ove planine imaju vrhove iznad 2.000 metara nadmorske visine. Sa 2.386 metara Maglić je najviši vrh u Republici Srpskoj i u BiH.

Kroz središte nacionalnog parka svoja korita usjekle su dvije dominantne rijeke Sutjeska i Hrčavka, koje teku od juga ka sjeveru.

Ono što je prednost NP Sutjeska je što se upravo te netaknute prirodne ljepote nalaze sa obje strane magistralnog puta od Beograda do Trebinja, pa i dalje do Herceg Novog ili Dubrovnika. Dolazak je moguć i od strane Sarajeva i Mostara. Tako kad se krene na put, a cilj je park Sutjeska zgodno je i lako doći. Treba samo nešto novca, dobre volje i želje za avanturama.

RIJEKE U NACIONALNOM PARKU SUTJESKA

Najveća rijeka NP Sutjeska je rijeka Sutjeska i rječice Hrčavka i Jabučnica koje su privlačne i zbog svojih skoro netaknutih dubokih kanjona, kaskada i manjih vodopada. Potok Perućica, koji nosi isto ime kao i prašuma Perućica, kroz koju se sa hukom spušta, čuven je i po veličanstvenom vodopadu Skakavac. Zanimljivo je i da u NP Sutjeska postoji još jedan vodopad sa istim imenom, ali na izlasku iz kanjona rječice Hrčavke. Ipak, taj Skakavac je tri puta manji od onog u prašumi Perućici.

RIJEKA SUTJESKA

Srce nacionalnog parka ipak čini rijeka Sutjeska, koja ga svojim kanjonom sječe po sredini. Po njoj je nacionalni park i dobio ime. Inače, riječ sutjeska znači tjesnac, uska i duboka riječna dolina iznad koje se vertikalno uzdižu veoma strme i visoke stijene. Stručnjaci kažu, "ako je klisura dugačka zove se klanac, a ako je kratka - sutjeska". Svojom klisurom rijeka Sutjeska odvaja Zelengoru od Maglića i Volujaka. U pojednim dijelovima njen kanjon je dubok čak 1.200 metara. Ipak u jednom dijelu stvara i malo prostraniju dolinu Tjentište.

Rijeka Sutjeska izvire ispod vrha Vlasulja planine Volujak, a uliva se u Drinu uzvodno od Foče kod sela Kosmana. Duga je svega 36 kilometara. Pritoke su joj Suški potok i potok Perućica, Trlorišnica, Klobučarica, Jabušnica, potok Prijevor, Usovički potok i Hrčavka. Sve ove rječice i potoci čine vodene kapilare koji cirkulišu kroz Park Sutjeska. To su brze planinske vode, biste, čiste i hladne u kojima stanuje potočna pastrmka.

RIJEKA HRČAVKA

Rijeka Hrčavka poslednjih godina je najpoznatija po kanjoningu. Izvire u vrletima zelengorskih grebena, a uliva se u Sutjesku. Ona je i njena najveća pritoka, a dugačka je svega 13,5 kilometara. Kao i Sutjeska izrovila je sebi dubok kanjon, prepun kaskada i vodopada, na kojima je brza i hitra, ali sa druge strane ne nedostaju ni prirodni bazeni, gdje se na trenutke njena hladna voda umiri, reklo bi se i uspava. Za sve koji idu na kanjoning, koji se inače organizuje od 2014. godine, preporučuje se da obuku deblja ronilačka odjela, jer je temperatura Hrčavke oko 7 - 8 stepeni. Priroda je oko nje i dalje divlja, netaknuta, pa i zbog toga prvilači brojne avanturiste.

TJENTIŠTE

Tjentište je dolina u središnjem toku rijeke Sutjeske. Proteže se tri kilometra u dužinu i kilometar u širinu. To je i naseljeni prostor u Nacionalnom parku Sutjeska u kojem živi oko 80 ljudi.

Kažu da je Tjentište ime dobilo od latinske reči "tentorijum", što znači šator. Pretpostavlja se da su se u prošlosti tu zaustavljali da prenoće trgovački karavani noseći robu iz Dubrovnika ka gradovima u unutrašnjosti kontinenta.

Jedna od znamenitosti Tjentišta je ogromni bazen sagrađen sedamdesetih godina prošlog vijeka. Toliko je veliki da je njegova površina 16.000 kvadratnih metara, kao nekoliko fudbalskih terena. U njemu je čista, protočna voda, jer ga puni rijeka Sutjeska. Zbog toga je i pomalo hladnjikavo kupanje, ali bez obzira na to u julu i avgustu je veoma posjećen. Pored bazena tu su i drugi tereni za sport i rekreaciju poput fudbalskog i košarkaškog igrališta.

Međutim, Tjentište je najpoznatije po tome što se u njemu nalazi memorijalni kompleks "Dolina heroja", posvećen poginulim partizanskim borcima u Bici na Sutjesci.

BITKA NA SUTJESCI

Bitka na Sutjesci vođena je mjesec dana od 15. maja do 15 juna 1943. godine. U njoj su se sukobile partizanske i njemačke snage u Drugom svjetskom ratu. Oko 17.000 partizana predvođenih Josipom Brozom Titom i sa 3.500 ranjenika bili su u obruču čak 127.000 njemačkih i italijanskih vojnika. Njemci su ovu vojnu akciju zvali operacija "Švarc", a cilj je bio uništiti partizanske snage. Borbe su se vodile za proboj partizana iz obruča i to uglavnom na terenima Zelengore i Vučeva. Tu je stradalo i najviše ljudi. Prema podacima poginulo je 7.543 partizana od kojih je oko 200 ostalo neidentifikovano. Među njima je poginuo komadant Sava Kovačević, zatim Veselin Masleša, Nurija Pozderac, doktor Sima Milošević, pjesnik Ivan Goran Kovačić, a Tito je ranjen. Epilog bitke je proboj partizana, zbog čega se ona smatra uspješnom i herojskom i pored ogromnih ljudskih gubitaka. Preživjeli su se izvukli dalje prema Jahorini i istočnoj Bosni. 

DOLINA HEROJA

Poslije rata podignut je memorijalni centar na Tjentištu nazvan "Dolina heroja" da ostane vječni trag i vječni spomen svim stradalim borcima Narodno oslobodilačke borbe u Bici na Sutjesci. Veliki spomenik u zamahu kao da će da poleti i koji simbolizuje izlaz iz kanjona Sutjeske i proboj iz obruča, podignut je 1971. godine i djelo je vajara Miodraga Živkovića. U njegovom podnožju je i spomen kosturnica u kojoj su pohranjene kosti 3.301 borca. Arhtekta Ranko Radović projektovao je spomen kuću Bitke na Sutjesci u kojoj su upisana imena oko 7.000 poginulih partizana.

Ovaj memorijalni centar i danas privlači posjetioce, koji dolaze na jednodnevne izlete i obilaske. Od njega su utabane i pješačke staze do mjesta gdje su se vodile ključne i najžešće borbe.

U slavu ove bitke i na njenu tridesetogodišnjicu 1973. godine snimljen je i film "Sutjeska", u kojem je jedan od najslavnijih holivudskih glumaca tog vremena Ričard Barton glumio Tita.

PRAŠUMA PERUĆICA

Kao što smo već spomenuli prašuma Perućica je jedna od poslednje četiri prašume u Evropi. Pravo je prirodno blago, koji je narod tog kraja uspio da sačuva vjekovima, a naročito poslednjih 150 godina, kada su šume svuda u svijetu nemilice krčene.

Prašuma Perućica prostire se u uvali u podnožju Maglića, Volujaka i kanjona rijeke Sutjeske sa zapadne strane. Raširila se na šest i po kilometara dužine i od jednog do tri kilometra širine, kako u kom dijelu.

Ogromna "divlja" stabla i brojno rastinje Perućicu čine skoro neprohodnom za čovjeka. Dominiraju bukve, smrče i jele, ima i javora, bijelog i crnog bora, smreke, a stručnjaci su pobrojali čak 170 vrsta drveća i grmlja i više od 2.000 zeljastih biljaka. Pojedina stabla stara više stotina godina dosežu desetine metara u "nebo". U prašumi je pronađena i džinovska smreka, visoka čak 63 metra, ali se ona pre nekoliko godina srušila. Brojne biljke su endemske vrste koje ne rastu nigdje više na planeti Zemlji, već samo na tom lokalitetu u parku Sutjeska. Mnogo je i onih rijetkih, koje su na crvenoj list ugroženih u svijetu i kojima preti nestanak.

Ipak, kroz pojedine dijelove prašume prokrčene su staze, da je ljubitelji prirode mogu obići. Važno je znati da se njima ne smije uputiti na svoju ruku i bez vodiča. ULAZAK U PRAŠUMU PERUĆICU DOZVOLjEN JE SAMO UZ PRATNjU VODIČA.

Životinjski svijet u rezervatu Perućica čine sve one životinje karakteristične za područje zapadnog Balkana. Tu su mrki medvjedi, vukovi, lisice, risovi, divlje svinje, zečevi, srne, dvokoze, jazavci, vjeverice, brojne vrste zmija, ptica - orlovi, jastrebovi, kosovi, zatim rijetki leptirovi . Za leptirove kažu da je utvrđeno da ih ima 90 vrsta, a ptica 114. Mnoge ptice su sezonske, pa se dosele u ovaj šumski rezervat samo u toplim periodima godine. Perućica je i stanište najotrovnije zmije u Evropi - poskoka. U prašumi raste i oko stotinu jestivih gljiva, a još mnogo više onih, za koje se kaže da ih je moguće samo jednom probati.

U rezervatu Perućica je postavljeno i nekoliko kamera preko kojih se može posmatrati kretanje divljih životinja.

VODOPAD SKAKAVAC

Kroz prašumu Perućicu osim Suškog potoka (je na ivici NP Sutjeska) , koji pravi mnogo malih i bučnih bukova i koji je jednim dijelom ponornica, protiče istoimeni potok Perućica. Na njemu je čuveni vodopad Skakavac. On se u srcu šume obrušava sa litice visoke 75 metara, stvarajući veliki huk. U proljeće kada su obilne kiše i kada se tope snjegovi Skakavcu je veoma teško prići, ponekad i nemoguće. Inače cijela rječica Perućica "ogrnuta" je brojnim rastinjem i smrekama.

PLANINA ZELENGORA

Dok su se sve ostale planine zgurale sa istočne strane rijeke Sutjeske, planina Zelengora se raširila i dominira zapadnim dijelom Nacionalnog parka Sutjeska. Ime nije dobile bez razloga. Specifična zelena boja njenih prostranih pašnjaka i šuma razlikuje je od svih drugih okolnih planina. U nižim predjelima dominiraju guste četinarske i listopadne šume, a kad se izađe već iznad 1.500 metara nadmorske visine onda pogled "puca" preko zelenih livada. Zbog njenih prelijepih krajolika i upravo tog nestvarnog pogleda mnogi je zovu - "gorska kraljica Hercegovine".

Zelengora ima nekoliko vrlo upečatljivih vrhova, a po svojim strmim padinama prošaranim bijelim kamenom izdvajaju se Orlovac, Videž, Klek, Vilinjak. Ipak, najpoznatiji je Bregoč, zato što je i najviši 2.014 metara. Sa njegovog vidikovca puca pogled na cijeli park Sutjeska.

Proplanci Zelengore nekada su masovno gostili hercegovačke stočare, koji su ljeti izgonili svoja stada ovaca i goveda na ispašu i na planini ostajali od maja do oktobra. I danas se mogu sresti, ali u mnogo manjem broju. S druge stane Zelengora danas mnogo više ugošćava brojne turiste i planinare. Njene padine, šume i pašnjaci ispresjecani su mrežom planinarskih staza, pogodnih i za ozbiljne planinare, ali i rekreativce. Skoro, pa tokom cijele godine mogu se vidjeti grupe kako sa rančevima na leđima vijugaju njenim zelenim livadama.

Zaštitni znak ove planine su i borovnice, koje zriju početkom avgusta i ima ih svuda u višim predjelima. Svi koji u tom mjesecu planinare uživaju i u njihovom branju.

"GORSKE OČI" ZELENGORE

Posebna priča, ali i atrakcija planine Zelengore su njena jezera. Čak ih je devet, smještenih u podnožjima njenih vrhova: Crno jezero, Bijelo jezero, Orlovačko, Štirinsko, Kotlaničko, Borilovačko, Gornje bare, Donje bare i Kladopoljsko jezero. Sva osim Borilovačkog spadaju u lednička jezera, koja se drugačije i lepršavije nazivaju "gorske oči". Nastala su erozivnim radom lednika, koji su vjekovima izdubljivali zemljišta u kojima se skuplja voda od kiša i snjegova što se tope i slivaju sa zelengorskih vrhova.

Borilovačko jezero je jedino vještačko jezero, koje je nastalo pregrađivanjem. Zanimljivo je da je Kladopoljsko jezero naziv dobilo, jer se na njegovom dnu nalaze drvene klade, za koje se od davnina izgubila priča odakle one uopšte tu, pošto okolo šume nema, ali je ostalo ime. Inače sve ove "gorske oči" su mala jezerca, okruglastog oblika, čista i bistra, smaragdne ili modre boje. 

PLANINA MAGLIĆ

Ako za Zelengoru možemo reći da se raširila i razbaškarila Nacionalnim parkom Sutjeska, zauzevši mu polovinu teritorije, Maglić je onda kao kakav kršni gorštak nadvisio sve ostale. Sa svojim istoimenim vrhom - "Maglić" od 2.386 metara nadmorske visine izrastao je u najvišu planinu ne samo parka Sutjeska, već i cijele Bosne i Hercegovine.

On se ipak raširio i na teritoriju Crne Gore, pa se tamo nalazi još jedan njegov vrh Veliki Vitao, koji je za deset metara viši od Maglića.

Pretpostavlja se da je planina Maglić ime dobila, jer mu je vrh često prekriven maglom ili oblakom koji "prilegne" na njegove visove. Te magle upravo spadaju u odliku ove planine, pa treba voditi računa kada se planinari i kakve su vremenske prilike, jer znaju ponekad da se naglo izmene i da se magla odjednom spusti na Maglić.

I planina Maglić je bogata četinarskom i listopadnom šumom, u njenom podnožju je i prašuma Perućica, ali iznad 1.600 metara nadmorske visine se većinom prostiru pašnjaci, livade i stijene. Maglić je ljeti uvijek bio stočarska planina, a i danas po njemu ima aktivnih katuna u kojima čobani spavaju, greju se i prave sir i kajmak, dok čuvaju stoku na ljetnjoj ispaši.

Kao i svi predjeli u NP Sutjeska i Maglić je bogat vodom i brojnim izvorima, naročito u podnožju planine. Jedan od najpoznatijih izvora je Carev Do, koji je poprilčno mali izvor, ali nikada ne presušuje.

Na planini je i velika visoravan Prijevor, do koje je na Magliću moguće doći vozilom, ali dalje puta više nema. Na njoj je divan vidikovac sa kojeg se pruža pogled na Zelengoru, Perućicu i veliki dio nacionalnog parka. 

TRNOVAČKO JEZERO

Maglić u sebi krije jedan poseban biser - Trnovačko jezero. Ugnijezdilo se u dolini opasanoj stjenovitim liticama na nešto više od 1.500 metara nadmorske visine. Ono se nalazi sa druge strane vrha Maglić i na teritoriji Crne Gore. Mnogi ga smatraju za jednim od najljepših gorskih jezera. Posebno je atraktivan zbog svog srcolikog oblika i intenzivne plave boje. Trnovačko jezero dugačko je 825 metara, široko 715, a najveća dubina mu je devet metara. Tokom zime je zaleđeno.

Osim Trnovačkog u Parku prirode Piva na Magliću se nalaze još dva može se reći minijaturna jezera - Veliko i Malo mratinjsko jezero. Veliko mratinjsko jezero dugačko je 80, a široko 60 metara. Dubina mu je najčešće metar i po, mada se ponegdje spušta i na tri metra.

Malo mratinjsko jezero udaljeno je od Velikog nekih pola kilometra i prečnika je svega 20 metara. Voda u oba je bistra i hadna, kao kod svih planinskih jezera. 

Aktivnosti u Nacionalnom Parku Sutjeska

Svako ko dođe u Nacionalni park Sutjeska može da bira brojne aktivnosti, kojima će kvalitetno da ispuni vrijeme. Ono što je bitno sve one se odvijaju u prekrasnim krajolicima, očuvanoj prirodi i čistoj sredini, gdje čovjek zbog mnoštva raznovrsnih biljaka može da se nadiše aromatičnog i svježeg vazduha.

Ponuda je brojna od najpopularnijeg raftinga rijekom Tarom, preko hajkinga i osvajanja planinskih vrhova i "bisernih" jezera, biciklističkog krstarenja Maglićem, preko obilaska "Doline heroja", adrenalinskog kanjoninga Hrčavkom, do džip safarija i jahanja konja. Sve ove izlete i avanture možete isprobati preko kampa Highlander čiji će vas obučeni i izuzetno odgovorni vodiči sprovesti svim tokovima, putevima i puteljcima Nacionalnog parka Sutjeska.

Rafting Tarom 

Rafting Tarom je sigurno najpopularnija i najčuvenija rekreacija ovog kraja. Ko u gumenom čamcu okusi spuštanje njenim brzacima i bukovima, koga zapljusnu njeni pjenušavi talasi, bez dileme će ponijeti kući nezaboravne uspomene. Uzbuđenje koje se doživi zahtjeva povratak na sigurno jednu od najatraktivnijih rafting dionica od Brštanovice do Šćepan polja. Usput će se zaustaviti i uživati kod potoka i vodopada Šipčanice, ljubavnog kamena, a onda protutnjati među tarskim stijenama.

Rafting Tarom u aprilu i maju samo je za one spremne i spretne, koji uživaju u adrenalinskim izazovima, jer je tada zbog topljenja snjegova veliki vodostaj i rijeka mnogo jača, brža,hladnija i silovitija. Ali, tada je i doživljaj intenzivniji, a adrenalin gospodari i tijelom i umom.

Od sredine juna Tara je mnogo mirnija, ali daleko od toga da je dosadna i pitoma. I u ljetnjim mjesecima itekako je atraktivna, zahtjevna i voli da vas zapljusne kad uletite u njene brzake. Iako rafting nije preporučljiv za djecu mlađu od 8 godina, koja uz to moraju da budu odlični plivači, spuštanje Tarom u julu i avgustu nije toliko ekstremno, pa i za njih može da bude sjajna rekreacija.

Najtraženiji aranžman je trodnevni rafting na Tari A3

Prašuma Perućica  - vjekovima netaknuta šuma

To skoro više nigdje nema ni da se vidi, jer recimo, Amazon je poprilično daleko od Balkana. Čini se da ljudi nisu ni svjesni kolika je to ekskluziva. Na svega nekoliko sati vožnje iz svih pravaca u regionu, nekima je i bliže, dobićete priliku da zagazite tamo gdje samo koračaju divlje životinje. Da vidite čudesna, divovska stabla omorika, bukvi... Kroz jedan dio Perućice provučene su staze da se kroz tu neprohodnu šumu, ipak, može malo zaći i vidjeti to prirodno čudo. Ali čovjek, ko čovjek navikao da bude nemaran, počeo je i tu da kvari i ostavlja za sobom smeće, pa je nekima čak palo na pamet i da roštiljaju. Da bi se spriječile takve neprilike, uvedeno je da ko želi da uđe u srce prašume i sa koji metar udaljenosti vidi njen čudesni vodopad Skakavac mora da plati 200 maraka - oko 100 evra.

Highlander vodiči preporučuju aranžman A2

Izlet u Dolini Heroja

Izlet u Dolini Heroja je jedan dnevni čas istorije koji svakako ne treba propustiti kada se dođe u Nacionalni park Sutjeska. Grandiozni spomenik u dolini Tjentište svjedoči o stradanjima kroz koja je partizanska vojska prošla na ovim brdima i klisurama. Mjesec dana su se borili sa desetostruko brojnijim neprijateljem, ne bi li se probili iz čvrstog obruča. I uspjeli su. Međutim, trećina boraca ostala je zauvijek na prostoru Sutjeske. U Spomen kući mogu se pročitati sva njihova imena i odati im se počast, jer su poginuli boreći se za slobodu. Tokom ovog izleta može se obići i grob komadanta Save Kovačevića na Krekovima, ili Nurije Pozderca na Dragoš sedlu i vidjeti spomen obilježja svih partizanskih jedinica koje su se borile tada na Sutjesci

Kanjonin Hrčavkom

Kanjoning Hrčavkom svakako je jedna od najizazovniji avantura. Da bi se uspiješno spustili koritom kuda i rječica Hrčavka juri potrebno je da ipak budete u pristojnoj fizičkoj kondiciji. Valja pregaziti njene brzake, spustiti se niz njene kaskade, skočiti sa vodopada u hladne bazenčiće, spustiti se uz pomoć užadi niz njene okomite litice, gaziti njenu studenu vodu ponegdje i do struka... I sve to tako pet- šest sati. Tuda kada se krene nema više nazad, jer je nekad to i nemoguće, a jedini mogući put je naprijed. Naši obučeni vodiči iz kampa Highlander pomoći će vam da se bezbjedno izborite sa ovom malo je reći nezaboravnom avanturom čije detalje možete pogledati u aranžmanu A11

Hikking i Trekking

Hikking i Trekking u cijeloj Evropi doživljavaju neviđenu ekspanziju, a Nacionalni park Sutjeska savršen je prostor za tu rekreaciju. Toliko toga ima da se vidi i prođe, da čovjek prosto ne zna odakle bi prvo krenuo i šta bi sve obišao, a da posle ne žali što nešto nije stigao. Planinarske šetnje brojnim stazama Zelengore, otkrivanje njenih predivnih jezera, penjanje na vrh Bregoč, uspon od Prijevora do vrha Maglića, marširanje ka smaragdnom Trnovačkom jezeru, osvajanje prostranstava ogromnog Vučeva... 

Sve su to hiking rute, kojima se satima planinari, ali vrijede svakog koraka, svakog udaha i svakog pogleda, a najtraženija ruta je do Trnovačkog jezera. Zelengora se preporučuje i onima koji stiču iskustva u planinarenju, jer nije previše zahtjevna, a njene staze su blage. Pogodna je i za djecu. Maglić je već malo ozbiljniji i zahtjeva više snage, ali isplati se svaki trud. 

Džip Safari

Džip Safari je opcija za sve one koji žele da u jednom danu obiđu sve ljepote NP Sutjeska i bar iz kola vide sve ljepote NP Sutjeska.

Planinski Biciklizam

Planinski biciklizam sve više privlači one koji bi da malo više i malo brže obiđu sve prirodne znamenitosti uz pomoć bicikla, umjesto običnim hodanjem. Biciklističke rute napravljene su i za početnike, ali i za one koji žele fizički ozbiljnije obilaske. Može da se bira. Ukoliko želite lakše ture preporuka Highlander vodiča je da biciklom napravite krug oko nekoliko zelengorskih jezera ili da obiđete visoravan, pašnjake i šume grdosije Vučeva. Detalje možete pronaći u aranžmanu A29. Planinski biciklizam je prilično zahtjevan, ali ima svoje zaljubljenike, koji dvotočkaša ni za šta ne bi mijenjali, pa planinare isključivo na biciklu.