Ako bi se za neku planinu moglo reći da je mistična, nepredvidljiva i pomalo divlja, onda je to Maglić. Planina Maglić nalazi se u dvije države u - Republici Srpskoj u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori. Na Magliću je i najviši vrh BiH, koji se isto zove Maglić i dotakao je 2.386 metara nadmorske visine.

Ako bi se za neku planinu moglo reći da je mistična, nepredvidljiva i pomalo divlja, onda je to Maglić. Planina Maglić nalazi se u dvije države u - Republici Srpskoj u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori. Na Magliću je i najviši vrh BiH, koji se isto zove Maglić i dotakao je 2.386 metara nadmorske visine. Međutim, to nije i najviši vrh planine Maglić, jer se na crnogorskoj strani nekih 500 metara vazdušne linije južno nalazi za deset metara viši vrh koga zovu Veliki Maglić od 2.396 metara nadmorske visine. Takođe ova dva vrha nazivaju se još i crnogorski i bosanski Maglić, a zovu ih i "gromovnici", jer privlače munje, pa u njih često udaraju gromovi.

Planina Maglić ime je dobila po magli, koja se vrlo često spušta na njegove vrhove. Kada se pogleda ka Magliću, naročito ujutru, a uglavnom je nebitno koje je doba godine, on je obavijen maglom.

Poseban biser planine Maglić čini srcoliko Trnovačko jezero. Ono se smjestilu u udubljenju između dva njegova najviša vrha i nalazi se na teritoriji Crne Gore i pripada Parku prirode Piva. Sa druge strane Maglića su i dva Mratinjska jezera Veliko i Malo.

Dio planine Maglić, koji se nalazi na teritoriji BiH, pripada Nacionalnom parku Sutjeska i on je zaštićeno prirodno dobro. Maglić je izuzetno popularan za planinarenja, uspone i osvajanje njegovih vrhova, a velika je draž stići i do obale njegovog zelenkastog Trnovačkog jezera koje je na crnogorskoj teritoriji.

Planina Maglić - geografski položaj

Maglić se nalazi na jugoistoku Bosne i Hercegovina i preko njegovog masiva povučena je granica između BiH i Crne Gore. Prilikom planinarenja nije problem kada se pređe granica, ali sa sobom obavezno treba imati lična dokumenta. Sa istoka, sjevera i zapada Maglić okružuju rijeke Piva, Drina i Sutjeska, dok su mu na jugu komšije planine Volujak i Bioč.

Od grada Foče udaljen je svega 20 kilometara. Pored Maglića prolazi magistralni put Foča - Gacko, pa dalje ka Bileći i Trebinju.

Nekako su se na Magliću vremenom dva njegova najviša vrha izdvojila kao najpopularnija i najizazovnija za osvajanje i uspone, ali osim njih ova planina ima još vrhova - Klekov Maglić (2356 mnv), Crvene Piljage (1943 mnv), Planinica (1876 mnv) i Rujevac (1835 mnv). Iako je Maglić izuzetno visok, na njemu su se raširile i prostrane visoravni Vučevo, Snježnica, Ulobić, Prijevor i Mratinjska Gora. U podnožju Maglića na zapadnoj strani u uvali iznad kanjona Sutjeske nalazi se prašuma Perućica, jedna od četiri prašume sačuvane u Evropi (ostale tri se naleze: u Ruminiji, u Engleskoj i najveća u Evropi je Bjelovješka prašuma na granici Poljske i Bjelorusije).

Najviša planina u BiH Maglić veoma je bogata vodom, naročito u nižim predjelima. Mnogo je izvora i vrela, a niz njegove strane i šume slivaju se bučno brojni potočići i rječice, naročito u proljeće posle kiša i topljenja snijega. Jedan od najpoznatijih izvora na Magliću je Carev do, koji se nalazi sa južne strane. Vrlo je mali izvor nekada gotovo i neprimjetan, ali do sada nikada nije presušio.

Planina je bogata i četinarskom i listopadnom šumom, koja se prostire do 1.600 metara nadmorske visine. Dominiraju smrča, jela, bor i bukva. Iznad granica šume prostiru se raskošni pašnjaci, a vrhovi planine su stjenoviti i sivi.

Visoravan Prijevor

Visoravan Prijevor raširila se na Magliću na nekih 1.668 metara nadmorske visine, iznad same prašume Perućice, a ispod vrha Maglić. To je mjesto do kojeg se može doći automobilima, a odatle dalje ka Trnovačkom jezeru i planinskim vrhovima Maglića moguće je samo pješke. Zbog toga je Prijevor mjesto gdje se planinari najčešće okupljaju i odakle kreću na uspone.

Od Prijevora ka vrhu Maglić najviše se koriste dva uspona, prvi je kraći, ali strmiji i zovu ga "banjalučka staza". Za njega je na jednom dijelu potrebno da se koristi alpinistička oprema i sajle. Drugi put je preko Trnovačkog jezera, on je duži ali svakako laganiji. A postoji i treći koji je malo dalji – od Prijevora se krene prema Vučevu pa se sa Vučeva ide prema Magliću. Ukoliko se na Maglić ide preko Trnovačkog jezera na putu od Prijevora do jezera na jednom vitkom boru pokraj staze vidi se tabla na kojoj piše "Država Crna Gora". Tu se već ulazi u Park prirode Piva, kod čuvara na Trnovačkom jezeru se plaća taksa za ulazak u ovaj park. Od Trnovačkog jezera se može ispeti na oba najviša vrha i Veliki i Mali Maglić, koji su međusobno povezani planinskim grebenom.

Sa Prijevora se inače pruža fenomenalan pogled na Nacionalni park Sutjeska, pa se ovo mjesto smatra i širokim vidikovcem. Na platou je podignuta visoka osmatračnica. Odavde se može vidjeti Zelengora, prašuma Perućica, Volujak, ali i kameniti vrhovi Maglića. Na Prijevoru izvire i Prijevorski potok, koji teče niz prašumu i uliva se u rijeku Sutjesku. Na sred visoravni je i izvor, čija se voda može piti, a u avgusti svuda naokolo po Prijevoru moguće je brati borovnice.

Kao prostrani pašnjak Prijevor je vijekovima bio mjesto gdje se od maja do oktobra istjerivala stoka na ispašu, pa su po njegovim padinama građeni kameni i drveni katuni u kojima su čobani spavali, ali i pravili sir i kajmak. I danas na Prijevoru ima katuna, mada više nema ni toliko govedi, ni ovaca, ali ni čobana. Ipak tu je dobri čovjek Banjo, živi simbol Prijevora, na kojem sa svojom stokom boravi tokom ljetnjih mjeseci. On tu dočekuje planinare, sa svakim porazgovara, uputi kuda treba, pomogne kad zatreba, a ako se ko slučajno i zagubi, Banjo će ga naći.

Trnovačko jezero - jezero u obliku srca

Trnovačko jezero nalazi se u podnožju dva najviša Maglićka vrha i pripada teritoriji Crne Gore, tačnije Parku prirode Piva. Od Prijevora je udaljeno oko pet kilometara. Čuveno je zbog svog izgleda, koje kada se gleda sa okolnih padina ima oblik srca. Trnovačko jezero je jedno od najatraktivnijih jezera za posećivanje, pa ga avanturisti u prirodi i planinari obavezno stavljaju na svoju mapu ciljeva. Do njega se može doći samo hodajući, zato spada u ekskluzivna i teško dostupna jezera. Dužina njegove srcolike obale je oko 2.800 metara i moguće ga je obići. Sa svih strana iznad jezera se uzdižu strme litice obrasle četinarskom šumom. Trnovačko jezero je ledničko i kao i sve druge "gorske oči" hladno je, bistro, čisto i nezaboravne modro-zelene boje.

Prašuma Perućica

Prašuma Perućica je najočuvaniji rezrevat prirode na ovim prostorima. Strogo je zaštićena i u njoj nema nikakve intervencije čovjeka. Izrasla je na zapadnom podnožju planine Maglić odmah iznad rijeke Sutjeske. U Perućici se nalaze stoljetna stabla bukve, jele, smrče, bora, javora, smreke... U njoj je stanište i svih divljih životinja sa Balkana: vukova, lisica, divokoza, srna, risa, brojnih ptica, vjeverica, zečeva. Kroz prašumu Perućicu se slivaju brojni bujični potoci, a najpoznatiji su Perućica, koji izvire ispod maglićkog vrha Crvene Prljage, i Prijevorski potok. U središtu prešume je čuveni vodopad Skakavac, visine oko 75 metara.

Prašuma Perućica otkrivena je 1938. godine a zaštićena je od sječe i bilo kakvog narušavanja prirodnog reda 15 godina kasnije, kada je proglašena za prirodno dobro potrebno naučnim istraživanjima i prosvetnoj nastavi. Ona je sada dio Nacionalnog parka Sutjeska, koji vodi računa da se ova jedinstvena prašuma očuva. Njen veći dio je neprohodan za čovjeka, ali postoje staze kojima se može zaći u ovo prirodno čudo i to samo uz pratnju licenciranog vodiča.