Trnovačko jezero u Crnoj Gori - Jezero u obliku srca

Kada se kaže jezero u obliku srca, nema nikakve dileme da je prva asocijacija na Trnovačko jezero. Ono nije jedino na ovome svijetu koje ima taj srcoliki oblik, ali je svakako na Balkanu najveće i najčuvenije jezero u obliku srca, a za mnoge i najljepše.

Kada se kaže jezero u obliku srca, nema nikakve dileme da je prva asocijacija na Trnovačko jezero. Ono nije jedino na ovome svijetu koje ima taj srcoliki oblik, ali je svakako na Balkanu najveće i najčuvenije jezero u obliku srca, a za mnoge i najljepše.

Trnovačko jezero nalazi se na teritoriji Crne Gore, u njenom sjeverozapadnom dijelu, tri kilometra od granice sa BiH. Ono pripada Parku prirode Piva, koji povezuje Nacionalni park Sutjeska i Nacionalni park Durmitor.

Svojom ljepotom, smaragdnom bojom, zimzelenim okolišem i okomitim liticama iznad obala, Trnovačko jezero već godinama privlači avanturiste i zaljubljenike prirode. Izuzetno je popularno da se posjeti. Međutim, ono nije za svačije oko. Do njega se ne može automobilom, pa ga mogu vidjeti samo oni koji vole da pješače kroz planinska područja. Za planinare je potrebno nekih sat i po vremena da se ode do jezera, dok je za turiste koji nisu u kondiciji potrebno 2-3 sata hoda do ovog prirodnog fenomena koje se ugnijezdilo između gorostasnih planinskih vrhova.

Trnovačko jezero je ledničkog porijekla, što znači da mu pripada i naziv "gorsko oko". Hladno je, bistro i čisto, a zimi se obavezno zaledi, čak i po nekoliko mjeseci.

Trnovačko jezero na mapi 

Trnovačko jezero okružuju planinski visovi Maglića, Volujaka, Trnovačkog Durmitora i Vlasulje. Ono je nastalo vijekovnim radom glečera u prostranoj kotlini u samom podnožju Velikog i Malog Maglića na sjeveru i vrha planine Volujak sa južne strane. Nalazi se na 1.517 metara nadmorske visine. Kako je svoju srcoliku dolinu izdubilo ispod planine Volujak nekada su ga nazivali i Volujačko jezero.

Dužina Trnovačkog jezera je 825 metara, a širina 715 metar. Krug šetnje oko njega dugačak je 2.800 metara. Inače oko jezera je utabana staza tako da se ono može obići i pogledati sa svih strana. Dubina mu nije svuda jednaka. Uz obalu je jezero dosta pliće, od pola metra do metar, a najdublji dio dubok je devet metara.

Kao ni dubina, ni temperatura Trnovačkog jezera nije svuda ista. Ljeti kada su topli dani u julu i avgustu i ono zna da se zagrije do 18 stepeni, ponekad i koji stepen više. Tada mnogi, koji dolaze na Trnovačko jezero, ne propuste da se okupaju u njegovoj bistroj vodi. U plićim i površinskim dijelovima je toplija, dok na dnu temperatura i tada zna da bude svega 7 stepeni.

Trnovačko jezero se puni kišnicom i otopljenim snijegom sa svih tih visova od preko 2.000 metara koji ga okružuju. Iz njega voda otiče ponirući. Prije više od 50 godina, tačnije 1971. godine na Trnovačkom jezeru je urađen jedan eksperiment. Voda je obojena, kako bi se vidjelo gdje ona odlazi. U jezero je sipano 60 kilograma natrijumfluorescina, a obojena voda se posle dva dana pojavila na Čokovim vrelima u selu Čokova Luka u kanjonu Pive.

Jezero u obliku srca

Zbog svog može se reći i precizno iscrtanog oblika srca Trnovačko jezero se smatra romantičnim, a neki su mu pridodali i i epitet ljubavno jezero. Uz netaknutu prirodu i bistru vodu, koja mijenja boje od smaragdno zelene do modre, taj srcoliki oblik je nezaobilazni šarm, koji privlači posjetioce, ne samo da ga jednom vide, već i da se vraćaju i po više puta. Ovdje se vrlo često organizuju i prosidbe iznenađenja, pa momci i djevojke sa jezera se vrate kao vjerenici.

Trnovačkom jezeru se može prići iz više pravaca sa crnogorske strane od Mratinja i Plužina i iz BIH sa Volujaka i iz pravca Tjentišta preko Prijevora. Međutim, usponi u Crnoj Gori do Trnovačkog jezera su nešto ozbiljniji, strmiji i teži, traju po pet šest sati, pa se većina odlučuje da ide preko Prijevora, jer je taj put najlakši. Od Tjentišta do Prijevora je 20 kilometara i dolazi se vozilima. Prolazi se pored prašume Perućice, zatim preko Dragoš sedla i stiže na visoravan Prijevor, sa koje se kao i sa Dragoš sedla pruža široki vidikovac na prašumu i Nacionalni park Sutjeska, ali i vrhove Maglića i Volujaka.

Od Prijevora do Trnovačkog jezera može se proći samo pješke, a put je dug pet kilometara u jednom smjeru. To je i jedna od najpopularnijih staza kako za rekreativce tako i za planinare. Mnogi smatraju da staza nije zahtjevna i da na nju mogu ići i djeca ali preporuka je da na ovaj put kreću ipak osobe koje su u dobroj fizičkoj kondiciji. Za dva do tri sata moguće je stići do jezera, ali to opet zavisi od tempa kojim se pješači i koliko se često pravi pauza i uživa u nedirnutoj prirodi. Staza je dobro utabana i markirana, tako da ne postoji opasnost da se skrene sa puta i zaluta. Na putu do jezera nailazi se na dve table okačene o jedan tanki bor na kojima piše - „Država Crna Gora" i „Regionalni park Piva“ Tu je granica između CG i BiH i tu se ulazi u „Park prirode Piva".

Sa staze, koja je usječena u planinu, pruža se pogled na predivnu, zelenu dolinu Suvu jezerinu. Ona se nalazi na 1.350 metara nadmorske visine na prostoru između Trnovačkog jezera i izvora Suškog potoka. Dugačka je 600 i široka 250 metara. Tu je nekada bilo veliko jezero, pa je presušilo. Stručnjaci smatraju da su razlog nestanka manje količine padavina. I danas se u sjeveroistočnom dijelu Suve jezerine u proljeće znaju zadržati lokve, ali presuše do juna.

U jednom trenutku put do Trnovačkog jezera prolazi kroz Suvu jezerinu i njenu u avgustu ogromnu travu, koja može da naraste i metar visine, a negdje se čini i više. Ta staza je malo duža, ali takođe atraktivna i neobična. U proljeće kada prvi planinari krenu do Trnovačkog jezera, nije moguće proći kroz Suvu jezerinu jer je ona tada pravo malo jezero, nastalo od snijega koji se na njoj otopio, pa planinari tada koriste putanju koja ide obomo Suve jezerine.

Kad se stigne do Suve jezerine, čini se da ste nadomak Trnovačkog jezera jer je ostalo još oko pola sata hoda kroz šumu. Međutim, staza kroz šumu je poplačana ogromnim kamenjem preko koga sledi prilično izazovan uspon. Za ovaj uspon potrebna je i prilična kondicija, ali uspon kroz šumu izlazi pravo na srcoliko Trnovačko jezero od koga zastaje dah. Zaboravi se na sve teškoće potrebne za ovaj uspon. Tu kraj jezera je i čuvar, zaposlen u Parku prirode Piva, kod kojeg se plaća taksa za boravak u Parku prirode i koji je turistima na usluzi za sve što im treba u ovom od civilizacije skrivenom prirodnom dragulju.

Park prirode Piva

Park prirode Piva nalazi se na sjeverozapadu Crne Gore na teritoriji opštine Plužine i zauzima prostor od oko 32.500 hektara. Bukvalno se na zapadu dodiruje sa Nacionalnim parkom Sutjeska u BiH i oni zajedno predstavljaju jednu prirodnu cjelinu, koju vežu obronci planine Maglić. Sa istočne strane, opet, naslanja se na Nacionalni park Durmitor i tako povezuje ova dva nacionalna parka.

Park prirode Piva obuhvata Pivske planine i Bioč, dijelove Maglića i Volujaka, zatim kanjone Tare, Pive i Sušice, te Veliko i Malo stabanjsko jezero i srcoliko Trnovačko jezero. Kako je to jedinstvena prirodna cjelina u njemu rastu iste biljke i stanište je istih životinja kao i u NP Sutjeska - vukova, lisica, divljih svinja, srna..., tu su šume borova, jela, smrča, javora... U Parku Piva raste oko 1.500 biljnih vrsta, od kojih je 80 označeno kao rijetke i ugrožene. Njegove čiste rijeke prepune su pastrmke, mladice i lipljana.

Park priorde Piva se posebno ističe vidikovcem Babina greda, sa kojeg se pruža pogled na Plužine, Pivsko jezero i kanjon Pive, ali i sve okolne planine Bioč, Maglić, Pivske planine, pa i Durmitor. Atrakcija mu je i viseći most na Pivi, nedaleko od Šćepan polja, a od kojeg se dalje može ispješačiti do Čokovog vrela.

Šta raditi na Trnovačkom jezeru

Kako se nalazi u podnožju vrha Maglić, Trnovačko jezero je često polazna tačka planinarima za osvajanje ovog najvišeg vrha u BiH, ali i obližnjeg Velikog Vita u Crnoj Gori. Zbog toga mnogi isplaniraju da kampuju na Trnovačkom jezeru, kako bi uživali u njegovim ljepotama, ali i prekratili put za uspon na vrh planine. Imajući u vidu da se do jezera može doći samo pješke, planinari sa sobom u rančevima ponesu svu potrebnu opremu za kampovanje, a ako im je potrebna pomoć moguće je iznajmiti konja ili magarca od ljudi žive u okolnim katunima.

Osim u šatorima, za koje se većina posjetilaca opredjeli da noći, na Trnovačkom jezeru se od čuvara za noćenje može iznajmiti i brvnara koja je u vlasništvu Parka prirode Piva.

Uspon do Maglića uglavnom traje oko 3 sata, kod nekih i do 4, a staza je duga oko 5 kilometara. Prilično je strma na pojedinim dijelovima, jer je ipak potrebno ispeti se na skoro 900 metara veću nadmorsku visinu, imajući u vidu da je vrh Maglića na koti 2.386 metara. Sa tih okomitih padina najljepši su pogledi na Trnovačko jezero i čini se da se tek tada na najbolji način doživi ta njegova smaragdna boja, srcoliki oblik i nadvijene sive stijene, koje se ogledaju na površini jezera. Usput do vrha Maglića nailazi se na više manjih dolova u kojima i u sred avgusta snijeg odoljeva sunčevim zracima, što je posebna atrakcija. Inače, za one koji nisu ozbiljniji planinari i ne idu na zimske uspone po snijegu, osvajanje Maglića preporučuje se u julu i avgustu. U taj pohod ipak, ne treba krenuti, ako se očekuje loše vrijeme, kiša, magla ili grmljavina.

Pošto se voda u Trnovačkom jezeru preko ljeta zagrije, pa bude i oko 20 stepeni ko nije zimogrižljiv može da se okupa u njemu, pa i da roni. Voda je izuzetno čista i bistra, pa je i ronjenje velika atrakcija, mada se treba paziti, jer voda nije jednake toplote i što se pliva dublje značajno je hladnija.

Uživanje je i obići jezero i sagledati ga sa svih strana. Oko njega vodi staza dugačka 2.800 metara, što omogućava sjajnu šetnju u prirodi.

Iako se zimi zaledi, jezero se poribljava pastrmkom, pa je u njemu moguće pecati uz plaćanje takse čuvaru. Ribolovci kažu da im je na njemu posebno atraktivno pecanje takozvano mušičarenje. To znači da Trnovačko jezero ne privlači samo planinare i šetače rekreativce, već i pecaroše.

Sa Trnovačkog jezera se mogu obići i katuni na obližnjem Volujaku, koji su udaljeni svega 15 - 20 minuta hoda. Neki su naseljeni, jer ljeti iz okolnih nižih sela pojedine porodice istjeraju ovce, goveda i konje na ispašu i presele se na tri mjeseca u te katune na planini. Tu dodatno mogu da zarade, jer prodaju turistima domaće proizvode, prije svega sir, kajmak i med. Kod njih je moguće dogovoriti i da vam spreme ručak, pa će vas dočekati jagnjetina sa povrćem ispod sača, vruća pogača, pita i čuveni hercegovački specijalitet sir iz mješine, cicvara, kiselo mlijeko, kafa, čaj i rakija travarica. Ovi ljudi su vrlo gostoljubivi, jednostavni i dobroćudni, pa je i druženje sa njima posebno iskustvo u kojem se čovjek može naslušati raznih priča i legendi o tom kraju, o stočarskom životu, ljekovitim travama i gljivama.

Uspon na Trnovačko jezero

Doći i vidjeti jezero u obliku srca je uspomena koja se ne zaboravlja. Ovaj izlet je poseban doživljaj i jedinstven aktivan odmor, i često se kombinuje sa raftingom na Tari. Na putu do Trnovačkog jezera vidi se prašuma Perućica, Dragoš sedlo, široka visoravan Prijevor i njeni katuni. Svako od tih mjesta ima neke svoje specifičnosti i prirodne ljepote i u svakom se može zastati, predahnuti i odvojiti vrijeme da se oči nagledaju neobične ljepote i zelenila.

Od Prijevora do Trnovačkog jezera vodi jedna izazovna planinska markirana staza. Proteže se krivudavim planinskim putem, nizbrdo u cik-cak do doline Suva jezerina, pa potom kroz šumsku hladovinu, preko velikog kamenja, ponegdje blagim, a negde prilično strmim usponima.

Planinarenje do Trnovačkog jezera je veoma popularno i vrijedi svakog koraka i umora. Za planinare je dovoljno sat i po vremena da pješke stignu do jezera, dok za turiste koji nisu u kondiciji ili nisu ranije planinarili je potrebno malo više vremena, od 2 do 3 sata. Mnogi od njih budu zatečeni tom prirodnom ljepotom pa prave česte pauze da sve to slikaju i da uživaju u tim pejzažima. Na putu do jezera moguće je sresti i bicikliste, jer ova ruta je vrlo popularna kako za planinarenje, pješačenje, tako i za brdski biciklizam.

Ne propustite još nevjerojatnih tekstova koje morate pročitati:

1. Planina i Nacionalni park Durmitor
2. Nacionalni Park Sutjeska
3. Planina Zelengora i Njena Jezera
4. Orlovačko jezero na Zelengori
5. Jugovo jezero na Zelengori
6. Kladopoljsko jezero na Zelengori
7. Donje i Gornje Bare - jezera na Zelengori
8. Reka Tara i kanjon reke Tare
9. Planina Maglić u Bosni i Hercegovini
10. Prašuma Perućica u Bosni i Hercegovini
11. Kanjon Nevidio u Crnoj Gori
12. Most na Đurđevica Tari
13. Vodopad Skakavac u Prašumi Perućica