Loading color scheme
JugovoOrlovačko jezero nalazi se na planini Zelengori u Republici Srpskoj i BiH. Ono je jedno od devet zelengorskih "gorskih očiju". To znači da je ledničkog porijekla, nastalo u udubljenju, koje je lednik na Zelengori prije mnogo vijekova izdubio.
Pored osam prirodnih ledničkih jezera, na Zelengori se nalazi i jedno vještačko. To je Jugovo jezero i jednako je atraktivno kao i sva druga. Nastalo je pregrađivanjem Borilovačkog potoka, kada je u njegovom usjeku na blagoj padini sagrađena kamena brana. Ono je protočno jezero, jer brana propušta vodu, kako se ne bi u periodu nadošlog potoka zbog velikih kiša i topljenja snijega svuda okolo razlilo.
Planina Zelengora nalazi se u Republici Srpskoj, u Bosni i Hercegovini. Zelengora je dio Nacionalnog parka Sutjeska i zauzima gotovo polovinu njegove površine.
Najviši vrh Zelengore je Bregoč sa 2.014 metara nadmorske visine. Iako ima vrhove od oko 2.000 metara, ova planina nema te stjenovite litice, poput alpskih planina ili Durmitora, već je više zaobljena i valovita. Zbog toga je smatraju pitomom i blagom planinom. Litice je jedino u dijelu svog kanjona prokopala rijeka Hrčavka.
Zelengora je ime dobila zbog dominantnih četinarskih i listopadnih šuma, ali i zelenih pašnjaka i livada kojima su joj prekriveni predjeli iznad 1.500 metara. Ona nema previše kamenjara i stijena, pa se njihova siva boja tek ponegdje probija. Zbog tog svog zelenila izdvaja se od okolnih planina, a naročito od južnih, krševitih hercegovačkih predjela, zbog čega je i prozvana Zelengora.
Planina Zelengora bogata je i vodom. Poznata su njena bistria, lednička jezera kojih ima čak devet i rijeka Hrčavka, koja se kaskadno spušta sa njenih visova.
Svakog avgusta na Zelengori se organizuju „Dani borovnice", kada ljubitelji priorde mogu da uživaju u branju zrelih borovnica, koje rastu svuda po njenim zelenim predjelima. Takođe je popularno i branje ljekovitog bilja i čajeva: majčine dušice, nane, hajdučke trave, kantariona...
Zelengora je inače „ispresjecana" brojnim planinarskim stazama, koje nijesu previše teške i naporne ni za planinare, ali ni za bicikliste, mada usponi na određene vrhove zahtijevaju iskustvo u planinarenju.
Zelengora se nalazi na prelazu iz Bosne u Hercegovinu, u jugoistočnom dijelu BiH, prema Crnoj Gori. Prostire se na teritoriji tri opštine u Republici Srpskoj - Kalinovika, Foče i Gackog. Zovu je još i „gorska kraljica Hercegovine", jer je izuzetno prostrana, raskošna i obiluje zelenim, fotogeničnim predjelima.
Sa zapada i juga Zelengoru okružuju rijeke Neretva i Gredelja, a sa istoka Sutjeska, preko koje je prašuma Perućica. Na sjeveru se dodiruje sa Jelečkim planinama.
Do Zelengore je moguće doći iz tri pravca od strane Kalinovika, Čemernog i sa strane Tjentišta. Ne preporučuje se ići na nju svojim vozilom, osim ako imate „visoki" terenac, jer putevi nisu baš u najboljem stanju. Većina se zbog toga odlučuje za organizovane planinarske, džip safari ili biciklističke ture rafting kampova ili za iznajmljivanje „terenaca" od NP Sutjeska i lokalnog stanovništva.
Posebnu ljepotu planina Zelengora duguje svojim modrim jezerima. To su lednička jezera, nastala u udubljenjima podno vrhova, koje su u dalekoj prošlosti izdubili lednici. Nazivaju se još i „gorske oči", a Zelengora ih ima devet. Izuzetno su bistra i čista, a mnoga su i poribljena. Dozvoljeno je pecanje u određenim periodima godine, ali uz odobrenje Nacionalnog parka Sutjeska. U nekim jezerima se planinari i posjetioci ljeti i kupaju, mada su puna trave i znaju biti hladnjikava.
Početkom avgusta svake godine održava se planinarska akcija „Jezera Zelengore", kada se organizuju pješačke ture do šest jezera.
Zelengorska jezera su Kotlaničko, Orlovačko, Štirinsko, Jugovo, Donje bare, Gornje bare, Crno jezero, Bijelo jezero i Kladopoljsko.
Kotlaničko jezero se nalazi na 1.528 metara nadmorske visine podno vrha Dumoš. Dugačko je oko 500 metara, široko 200, a duboko 10 metara. Srcolikog je oblika i najplavlje je od svih zelengorskih jezera. Okruženo je kamenjarem i do njega se mora pješačiti bar dva sata. Bogato je ribom i u njemu živi i endemski vodozemac triton. Kažu da jezerska voda ponire ispod jedne stijene i da pet kilometara južnije kod sela Pridvorica izvire u vidu vrela, koje se dalje uliva u Neretvu.
Orlovačko jezero nalazi se ispod vrhova Orlovac i Orlovača, po kojima je i dobilo ime. U blizini je i čuveni vis Stog, koji se nalazi u središtu Zelengore i važi za jednu pravu planinsku raskrsnicu. Orlovačko jezero dugačko je oko 350 metara i široko 100 metara. Uglavnom je duboko oko 5 metara. U njegovoj blizini je veliki izvor koji se uliva u jezero. Okruženo je zelenim livadama i travnatim uzvišenjem, a u blizini je i manja četinarska šuma. Orlovačko jezero je jedno od najpopularnijih i najposjećenijih na Zelengori. Poribljeno je pastrmkom, koja se može vidjeti kako iskače iz vode. Do iznad Orlovačkog jezera može se doći vozilom, ali dalji prolaz blokira rampa. Tu se automobili ostavljaju, a do jezera je potrebno malo ispješačiti uskom stazom.
Štirinsko jezero je najveće jezero na Zelengori. Dugačko je 600, a široko 350 metara. Dubina mu je oko 4,5 metra, ali dno mu zna biti muljevito, naročito pri obali. Okruženo je travnatim i kamenitim brežuljcima. Nalazi se blizu Kotlaničkog jezera, koje je udaljeno nešto manje od sat vremena pješačenja. Štirinsko jezero zna zimi da se zaledi. Nalazi se na 1.670 metara nadmorske visine. Nedaleko od njega nalaze se desetine srednjovjekovnih, kamenih, nadgrobnih spomenika, stećaka, kao i ostaci katunskog naselja Štirine, gdje su davno boravili čobani čuvajući ljeti stoku na ispaši.
Jugovo jezero je jedino vještačko jezero na Zelengori. Ime je dobilo po lovočuvaru Jusufu Jugi, koji je radio u NP Sutjeska. Jugo je organizovao akciju pregrađivanja Borilovačkog potoka, koji je tuda tekao na 1.450 metara nadmorske visine, pa je stvoreno jezero 250 metara dužine i 100 metara širine. Duboko je oko 5 metara i svake godine se poribljava pastrmkom. Nalazi se u travnatoj dolini između vrhova Kalelije i Stoga i kilometar je udaljeno od Orlovačkog jezera. Zovu ga još i Borilovačko jezero.
Jezero Donje bare su na 1.475 metara nadmorske visine i nalaze se u sjeveroistočnom dijelu Zelengore. Donje bare su dugačke 200, a široke oko 150 metara. Maksimalna dubina vode je oko 4 metra. Kao i ostala lednička jezera i ono se poribljava pastrmkom. Sa tri strane Donje bare su okružene bukovom šumom, dok se sa četvrte širi prostrana livada. Pokraj jezera nalazi se izvor čija se voda uliva u Donje bare.
Na obali Donjih bara svojevremeno je, kao i na mnogim drugim prelijepim proplancima u sred netaknute prirode širom Jugoslavije, sagrađena Titova vila. Ona je tokom prošlog rata srušena i sada su na tom mjestu samo kameni ostaci njenih zidina. A odmah pored izgrađena planinska kuća za boravak turista, sa terasom i pogledom na jezero. U njoj je moguće da noći 5-6 osoba, a objekat je u nadležnosti NP Sutjeska.
U neposrednoj blizini jezera nalazi se i spomenik Drugoj Dalmatinskoj brigadi, koja je nastradala u periodu 5-9.juna 1943. Ova brigada je imala zadatak da spriječi neprijatelja da ovlada ovim područjem i tokom pet dana i pet noći neprekidno je odoljevala neprijatelju dok nisu svi izginuli.
Kilometar i po sjeverozapadno od Donjih bara ili nekih pola sata hoda dobro obilježenim putem, nalazi se okruglasto jezero Gornje bare. Ono je na većoj nadmorskoj visini 1.550 metara i zato je i nazvano Gornje bare. Svrstava se u manja jezera, jer je dugo 150 metara, a široko je 80 metara. Najveća dubina mu je dva metra i ljeti zna da bude muljevito, kad planinari uđu da se osvježe. S obzirom da nije mnogo duboko, voda u njemu se prilično ugrije, kada su topli dani.
Gornje bare smještene su u podnožju Uglješinig vrha i sa jedne strane iznad jezera se izdiže kamenita padina, dok je sa druge strane okruženo barskom travom. Oko jezera je putić, kojim se može cijelo obići. Na livadama oko njega svuda rastu borovnice. Pored Gornjih bara u proljeće napravi se još jedno jezero, nešto šire, ali mnogo pliće i ono ljeti uvijek presuši.
Crno jezero nalazi se na 1.450 metara nadmorske visine ispod Vrbničkih koliba i u dijelu je Zelengore koji nazivaju Trebava planina. Dugačko je 170 i široko oko 80 metara. Dubina mu je do 3 do 4 metra. Oko njega je četinarska šuma, čiji se odrazi presijavaju na jezeru, pa zbog toga često djeluje da je tamne boje i natkriveno hladovinom. Zbog toga ga je narod i prozvao Crno jezero. Po drugoj priči dno i močvarna obala su mu prekriveni crnim humusom, zbog čega je voda tamne boje, pa je nazvano Crnim jezerom. U njegovoj blizini nalazi se izdašan izvor, čija voda puni jezero, ali i iz Crnog jezera dalje ističe potočić. Ono je i prirodno stanište potočne pastrmke, a ljeti oko njega izraste trska.
Nekih pola sata hoda južno od Crnog jezera u sjeverozapadnom dijelu Zelengore nalazi se Bijelo jezero. Dno mu je prekriveno pločastim bijelim kamenjem, pa je tako dobilo ime. Zovu ga još i zeleno jezero, jer mu je voda zelene boje. Na 1.400 metara je nadmorske visine. Okruglastog je oblika i dugačko 90, široko 70 i duboko dva i po metra. Iznad njega se nadvija visoka stijena kao kakva skakaonica, a u blizini je visoravan Ljubin grob.
Kladopoljsko jezero je u zapadnom dijelu Zelengore, prema Kalinoviku. Ono je na najnižoj nadmorskoj visini od svih drugih ledničkih jezera na toj planini - 1.380 metara. Dugo je 250 metara, širokom 100, a najveća dubina mu je 9 metara. Ovalnog oblika smjestilo se u podnožju okolnih krševitih vrhova.
Kladopoljsko jezero, koje se nalazi u Kladovu polju, ime je dobilo po brojnim drvenim kladama, koje se nalaze na njegovom dnu. Za mnoge je misterije odakle one tu, jer okolo nema šume, sve je golet. Pretpostavlja se da je nekada davno, prije više vijekova u blizini bila šuma, koja je iskrčena, a u jezero pobacane klade i balvani, koje su i dan danas očuvani na njegovom dnu. Ovo jezero još zovu i Martinovo vrelo, po izvoru udaljenom 500 metara.
Osim klada u jezeru stanuje i potočna pastrmka. U njega se uliva jak i hladan potok, što pogoduje ovoj ribi. Takođe voda iz jezera ističe u vidu potoka i ponire. Uz obalu jezera svakog ljeta se na modroj vodi raskomote plutajući, široki lokvanji.
Nedaleko od Kladopoljskog jezera je Nekropola stećaka Čengića bare, koja je proglašena za nacionalni spomenik BiH, a od 2016. godine je i na UNESKO-voj listi svjetske baštine.
Vrh Bregoč je najviši vrh Zelengore sa 2.014 metara i nalazi se u njenom središnjem dijelu. Osim Bregoča na Zelengori su poznati i vrhovi Kozije strane, koje su za svega jedan metar niže, zatim Stog, Ljeljan, Orlovac, Videž, Kalileja, Todor, Uglješin vrh...
Uspon na Bregoč ne smatra se previše zahtjevnim, jer se prolazi preko brežuljkastih pašnjaka. Kada se dospije na sam vrh sa njega se širi pogled na sve okolne visove, i zelene padine, a u daljini na istoku se vide vrhovi Maglića i Bioča, a sa druge strane Bjelašnice i Treskavice. Iako pomalo kamenit, Bregoč je obrastao travom i raznobojnim poljskim cvijećem, pa se zato smatra pitomim vrhom. Na vrhu Bregoča postavljen je metalni krst.
Vidikovac Borić nalazi se na 1.475 metara nadmorske visine i do njega se najlakše dolazi od jezera Donje bare, od kojeg je udaljen svega 40 minuta hoda. Borić se nalazi skoro na samoj ivici kanjona Sutjeske i iako je okružen višim vrhovima Siljevica i Planinica, to ne ometa dugačak pogled koji se pruža sa vidikovca. Sa njega se gleda ka istoku i vidi kanjon Sutjeske, prašuma Perućica, planine Vučevo, Maglić i Volujak. Vidikovac Borić je jedan od najposjećenijih mjesta na Zelengori i to nije tako bez razloga. Ime je dobilo po borovima koji rastu oko vidikovca.
Ne propustite još nevjerojatnih tekstova koje morate pročitati:
For one Highlander, it is difficult to ignore the "call of the wilderness", which slowly starts to speed up its pulse in the spring, and the view begins to disappear somewhere on the horizon, looking for mountain massifs waiting to be conquered again.
For us, who live in Republika Srpska, the Tara canyon is not only the largest in Europe or the second in the world, a mountain beauty or the "tear of Europe".
Did you know that Durmitor comes from the Celtic words "dru mi tore, " meaning "mountain full of water"? Believe it or not, but on the Durmitor massif, there are as many as 18 glacial lakes.
People have a strange need to strive in life to reach some existential peaks, which become much more valuable than life itself.
